moj bijeli labude

kad me jednom ne bude.

31.01.2018.

kad su nokti veći od pameti.

bira da svake sedmice nadograđuje nokte umjesto mozga

30.01.2018.

i dodaj svetu malo boje

čudo moje!

30.01.2018.

missing my hubby af

na ovo se nikad naviknuti.
čudno je imati dva doma.

29.01.2018.

Tvoje je samo to što daš.

Iako sam stalno okružena ovakvim stvarima, svaki put duša jače boli.

28.01.2018.

hejt za nedjeljnu dosadu.

give me some work to do :(

28.01.2018.

We call this bravery.

You kiss me with your mouth wide open like you’re not afraid of swallowing poison. I taste the good and bad in you and want them both.

27.01.2018.

tell the world that i'm coming home

konačno.

26.01.2018.

Da u moj život nikad neće uselit nova.

25.01.2018.

sve te neispričane priče.

25.01.2018.

I te sam noći preplivao Dunav.

Dubok, i strašan.
Oprosti, velika reko
Al' ja sam morao preko.



Dolazim, da te opet zaprosim.





Ljubavi moja.





Brojati dane do sljedećeg viđenja.

24.01.2018.

does it still scare you?

23.01.2018.

podočnjaci će uskoro svoj pasoš da traže.

I like to keep myself busy. Time goes faster that way.
Everything seems so simple until you think about it.

21.01.2018.

dance the problem away

21.01.2018.

rekao je da sam čudna

i nisam se ljutila kad je rekao da izgledam starije.

20.01.2018.

Pođi sa mnom tamo gdje se rađaju snovi, a vrijeme nikada nije isplanirano.

19.01.2018.

Kako to sve izgleda:

Prva si godina. Brucoš. Dolaziš iz daleka, u novi grad, tu si bila samo par puta. Čeka te mala garsonjera nedaleko od faksa. Sa sobom nosiš cijeli jedan život. I nedjelja je, silaziš sa stanice, i cijeli taj dan slažeš stvari sa nekim strahom. Sa zebnjom. Tu večer ne spavaš. Jer, po prvi puta si sama u životu. Stan je zaključan, provjerila si pet puta. Ne igraju sjene, to ti se pričinjava. Tišina te ubija, zašto nema majčinih koraka, zašto ne čujem očevo pričanje u snu?
Preživiš.
Sve te čeka po prvi put. Sijalica crkne. Naučiš da uvijek treba imati rezerve. Nestane struje. Naučiš da treba imati svijeće. Neko ti hlupa na vrata u gluho doba noći. Ne pukne srce od straha. Pričaš sa majkom na telefon, u grlu čuvaš suze. Kući ideš, ako ti se posreći, jednom u mjesecu. Daleko je, karta skupa, a fakultetske obaveze čekaju. Plačeš kad ideš, jer ideš. Plačeš kad se vraćaš, jer ne želiš nazad. Ne plačeš pred roditeljima, jer znaš da ni oni dugo ne bi izdržali bez suza.
Onda si bolesna. Nema nikog da ti napravi supu, čaj, da te obilazi, da se brine. Imaš samu sebe. Naučiš tada da uvijek treba imati rezervi i lijekova, i supa, i svega. Naučiš i kako da se sama izboriš sa temperaturom preko 39 stepeni, i odeš do hitne pomoći. Sve se može.
Onda je prva oluja, a uvijek si se bojala oluja i uvijek spuštala roletne i bježala kod majke. Sada nema ni roletni, ni majke. Gromovi udaraju, sijeva, pljusak, vjetar. Skupiš se u kakav ćošak, jer se toliko bojiš. Munja osvijetli sobu. Samo želiš da prođe. Svaki sljedeći put je mrvicu lakše. Malu, ali značajnu.
Onda po prvi puta sama kupuješ čizme. Nema majčinog oka da procijeni taj kvalitet. A ono je uvijek nekako znalo. Nema ni oca da nabraja što ti trebaju dva sata za obične čizme. Par puta ćeš pogriješiti, poslije nećeš.
Onda, prvi položeni ispiti. Želiš podijeliti tu sreću, želiš plesati, skakati, igrati, ali možeš samo obaviti telefonski poziv. Bezdušno.
Onda naučiš srce da ne puca uvijek. Vrijeme prolazi. Propuštaš sve bitne događaje, za rođendane, godišnjice nisi tu, nikada te nema. Sada shvataš zašto su roditelji nove godine provodili u krugu porodice. Sada i ti želiš svaku novu godinu biti sa njima.
Onda su tu i momci, ljubavi, prijateljstva, promašaji, svađe, lijepi trenutci. Kako ćeš ih opisati telefonskim pozivom? Ne ide. Sve dijeliš sama sa sobom, u svojoj sobi, u svom malom stanu. Tamo gdje te niko ne čeka. Tamo gdje nema toplog jela, i čaja, nema dok ti ne napraviš.
Navikneš se. Nikada ne postane lako, istina, ali se navikneš. Dođeš na kraj studija; prošlo je toliko godina. Vidiš da je vrijedilo sve. Svaka suza. Svaki puta kada si plakala uz Hankino "da me utješiš, da me ohrabriš, valja meni na ovom svijetu sama ostati" sada znaš da vrijedi, jer znaš šta nosiš u sebi. Znaš šta postaješ.
Sutra si ti ona koja donosi osmijehe. Sutra si ti ona koja postaje jedina nada ljudima. Šest godina si se mučila, patila, plakala, prolazila kroz bezbroj stresova, nerviranja, i ko zna čega već ne. Sada vidiš vrijednost. A možda je to i sreća jer ćeš se konačno vratiti u rodni kraj.
Nije lako. Nije bilo lako. I nikada neće biti lako. Potrebna je ogromna ljubav da se izdrži i preživi. Nje ako nema, nema ni nas.

17.01.2018.

otprilike

…and you drink a little too much and try a little too hard. And you go home to a cold bed and think, ‘That was fine’. And your life is a long line of fine.

17.01.2018.

za treću smjenu

nemoj da načinješ sad ozbiljne teme
dođi, skupi se tu i budi dobra

14.01.2018.

anyone can fall in love and be blindly happy, but not everyone can pick up a scalpel and save a life

trenutno, jedina motivacija za nastaviti dalje.

14.01.2018.

najlakše je pobjeći od problema

ali kako ćeš od sebe?

12.01.2018.

uvijek ti fali jedan papir

šalteruše i ostala nadnaravna bića..

06.01.2018.

and how do you scream when there's no one left around?

na neki naredni prvi ću počinjati ponovo;
obećati promjene
i proklinjati monotoniju.

02.01.2018.

mhm

giphy

01.01.2018.

(ne)otpornost na miješanje alkoholnih pića

i tihi blues u pozadini.
mrzim čestitanja.

<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031