jedno sanjivo lice i prve zrake svjetlosti
ostanimo tu još pet minuta.
ostanimo tu još pet minuta.
Sretan mi rođendan. Postala sam teški workaholic zadnjih godina. Zbog situacije, ostavila sam po strani nekoliko stvari, a sama praksa mi nije dovoljna. Ludim od dosade. Full night sleep je nešto sasvim novo. Iako sam svjesna da i to imam još vrlo kratko. Bebi i ja napredujemo 🙂 Starimo, debljamo se, rastemo, želimo jagode u…
sezona zvanično počela ponovo.
Visi nekoliko riječi iznad glave posljednjih dana, vise poput upitnika, lustera, ali nisu ni jedno ni drugo ni nešto treće. Samo su riječi. Klinički staž. Ni sama nisam sigurna kako to sve zvuči. Bojim se onoga što započinje. Onoga što me čeka. Život se okreće za 180 stepeni. Kažu da je strah pozitivan.
Život se mijenja iz temelja. Dani postaju monotoni. Uvijek – pazi se ovoga ili onoga. Uzmi jednu hranu, ostavi drugu. Opet mučnine? Barem nema povraćanja. Još uvijek. Proces cijeli poznaješ. Kad kako i zašto. Strahu nema mjesta.
A nije znala da sam pjesnik, i da može u stihove moje.
sve će da bude dobro.
how could we expect anything at all? kamo dalje ako je istina?
Širi se miris kafe. Odavno je svanulo; kroz spuštene žaluzine probijaju se snopići svjetlosti, soba je topla, vani čeka snijeg i hladnoća. Mučno mi je od same pomisli. Mislim, željela bih cigaru sad. Pomisao na smrad dima mi stvara još veću mučninu, čudno je to, želiš nešto a istovremeno ti se gadi. Mislim, kako bi…